<link rel="alternate" type="application/rss+xml" title="moje srce kuca i dalje ..........." href="https://blog.dnevnik.hr/mojesrcekucaidalje/rss.xml" /> <link rel="EditURI" type="application/rsd+xml" href="https://blog.dnevnik.hr/wlw/rsd.php?12129500" /> <link rel="shortcut icon" href="https://blog.dnevnik.hr/blog.ico" type="image/ico" /> <meta name="keywords" content="mojesrcekucaidalje,blog,hrvatska,film,fotografija,gastronomija,ljubav,glazba,humor,internet,karijera,književnost,novac,obitelj,obrazovanje,osobno,poezija,politika,priče,putopisi,računala,religija,seks,sex,sport,televizija,umjetnost,zdravlje,znanost,rasprave,diskusije,korisnik,politika,www" /> <meta name="description" content="blog.dnevnik.hr/mojesrcekucaidalje" /> <link type="text/css" rel="stylesheet" href="https://blog.dnevnik.hr/resources/themes/toolbar/css/main.css?v=2012-09-27a" /> <script type="text/javascript" src="https://blog.dnevnik.hr/resources/themes/common/js/facebook.js?v=2011-09-30"></script> <script type="text/javascript" src="https://blog.dnevnik.hr/resources/themes/toolbar/js/main.js?v=2012-09-27a"></script> <script type="text/javascript"> <!--//--><![CDATA[//><!-- var pp_gemius_identifier = 'p8ZF1D7vmeoe8Uuxwuq2j_TSLd8RN1sF.aREMenHvGT.i7'; var pp_gemius_use_cmp = true; var pp_gemius_cmp_timeout = 10000; // lines below shouldn't be edited function gemius_pending(i) { window[i] = window[i] || function() {var x = window[i+'_pdata'] = window[i+'_pdata'] || []; x[x.length]=arguments;};}; gemius_pending('gemius_hit'); gemius_pending('gemius_event'); gemius_pending('pp_gemius_hit'); gemius_pending('pp_gemius_event'); (function(d,t) {try {var gt=d.createElement(t),s=d.getElementsByTagName(t)[0],l='http'+((location.protocol=='https:')?'s':''); gt.setAttribute('async','async'); gt.setAttribute('defer','defer'); gt.src=l+'://hr.hit.gemius.pl/xgemius.js'; s.parentNode.insertBefore(gt,s);} catch (e) {}})(document,'script'); //--><!]]> </script> <!-- slowmetrics --> <script type="text/javascript"> /* <![CDATA[ */ (function() { var d=document, h=d.getElementsByTagName('head')[0], s=d.createElement('script'); s.type='text/javascript'; s.async=true; s.src='//test-script.dotmetrics.net/door.js?id=' + (document.location.hostname.indexOf('dnevnik.hr')== -1? 610: 977); h.appendChild(s); }()); /* ]]> */ </script> <!-- Google Tag Manager --> <script>(function(w,d,s,l,i){w[l]=w[l]||[];w[l].push({'gtm.start': new Date().getTime(),event:'gtm.js'});var f=d.getElementsByTagName(s)[0], j=d.createElement(s),dl=l!='dataLayer'?'&l='+l:'';j.async=true;j.src= 'https://www.googletagmanager.com/gtm.js?id='+i+dl;f.parentNode.insertBefore(j,f); })(window,document,'script','dataLayer','GTM-5H83FN');</script> <!-- End Google Tag Manager --> <!-- Google Tag Manager (noscript) --> <noscript><iframe src="https://www.googletagmanager.com/ns.html?id=GTM-5H83FN" height="0" width="0" style="display:none;visibility:hidden"></iframe></noscript> <!-- End Google Tag Manager (noscript) --> <script type="text/javascript" src="//blog.dnevnik.hr/js/hr/prototype.lite.js?=1"></script> <script type="text/javascript" src="//blog.dnevnik.hr/js/hr/moo.ajax.js?=1"></script> <script type="text/javascript" src="//blog.dnevnik.hr/js/hr/frontend.js?=2"></script> <link rel="shortcut icon" href="//blog.dnevnik.hr/blog.ico" type="image/ico" /></head> <body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="//connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>
Još jedno u nizu... :/
15.12.2013. (18:26, nedjelja); komentari

Previše se nakupilo razočarenja u ovom mome malenom zivotu. Previse puta krenem pa stanem. Počnem pa prekinem. Dodjem i odem. Je li problem sto uvijek prvi korak napravi moje srce pa tek onda noge? Sto se prvo dam cijela pa tek onda vidim gdje sam? Sto prvo ljubim pa tek posle pitam kuc-kuc, ima li koga?
Predvečerje je. Sivo, hladno, novembarsko. Bas kako priliči jeseni. Hladan vjetar mrsi mi kosu i time zaklanja vid dok u visokim štiklama brzo obilazim butike. Nalazim parfem, chanel, tačno znam koji mi treba, smijem se. U drugoj prodavnici nalazim rublje...crno, saten u kombinaciji s čipkom, s crvenim obrubom, carapama i podvezicama. Ni previse ni premalo. Taman. Smijem se. U trećoj kupujem vino, i omiljenu čokoladu. Trebat ce nam. Smijem se. S punim vrećicama zurim kod frizerke, vec kasnim. Desnom potpeticom uletim u lokvu vode i noga mi je polumokra. Pa dobro, dešava se. Smijem se i zurim dalje. Frizerka je ucinila cudo, crna kosa je sada sjajna i podatna. Konačno dolazim u stan, mrak se spustio nad naš mali grad a nebo je potpuno čudno, prijeteći crveno. Skidam u hodu sve sa sebe, palim cigaretu, uključujem muziku i ulazim u kadu. Masiram glatke noge, sklisko medjunozje i nabubrele bradavice. Zadovoljna sam svojom kožom, njezna je, bas kakva i treba da bude za veceras. Ustajem i sipam čašu vina, gola stajem pred ogledalo. Gledam se i uzivam. Sve je kako i treba da bude, zategnuto i vitko. Oblačim rublje, čarape, podvezice. Kap Chanela ispod koljena. Samo jedna. Da, bas tu mu je mjesto. Oblačim haljinu, svilena je,crna i tanka za novembar ali savršeno mi stoji. Tanak sloj sminke, par poteza maskarom, i crveni ruž. Na punim usnama crveni ruž tek dobija pravi smisao. Uskačem u visoke štikle i nanosim jos koju kap Chanela. Ponovo se gledam...o, da, prava haljina, rublje i parfem i pravo značenje zanstvenosti i seksipila upravo gledam u ogledalu. Oblačim kaput, uzimam vrećicu s vinom i cokoladom i krecem. Uzivam u pogledima koji me prate na ulici punoj ljudi, zavidne zenske i gutajuće muske poglede sve sa smješkom ignorišem. Stižem na njegovu adresu, srce mi lupa čas u peti, čas u glavi...prijeti da će provaliti van tijela. Smijem se i gledam nebo. Volim ljubav i volim njega. Volim ga. Zvonim...otvara mi nasmijan...divan je, ako ste nekada gledali u zelene oči pod nebom prošaranim crvenilom, znat cete o kakvoj ljepoti se radi. Nemogu uporediti te oči ni sa čim, osim sa tim da mi oduzmu glas iz grla i zeludac stisnu u ping pong lopticu.
„Nestvarno si lijepa“ čujem ga...i cujem sebe kako govorim hvala, skidajuci kaput.
Gleda me, osmatra, kao jastreb sto osmatra plijen koji ce smazati u slast.
Onda čujem:"Znaš draga, prijatelji su me zvali na neki koncert veceras, ali mi svakako do tada imamo jedan satic samo za nas."
Svo moje raspoloženje se ugasilo tom jednom jedinom rečenicom. Nisam se više smijala. A nisam bila bila ni pozvana na koncert s Njegovim prijateljima. Smiješno? Pretpostavljam da jeste. Zavrtila sam film unazad par sati i počela se smijati, grleno i slatko. Koliko sam samo zurila da stignem na vrijeme, da budem lijepa i njegova. Smijao se i on, neznajuci da se smije mome razočarenju i bolu. Evo mene tu, sredjena, namirisana i prelijepa, a on ide na koncert?! Smijala sam se dok mi suze nisu naisle na nasminkane oči. Zapalila sam cigaru, dok sam negdje u daljini cula njegove besmislene riječi, opravdanja i komplimente. Odbijali su se od mene kao led o brod iako sam gledala ravno u te zelene, divne ali varljive oči. Zagrlio me, poljubio. Uzvratila sam poljubac. Usne su mi bile hladne, a njegove vrele i požudne. Prelijepa si, mumljao je kroz poljupce. Da, jesam, previše lijepa za tebe...gade.
Otišla sam, i tu noc sama u stanu popila vino i pojela čokoladu. I popila još jednu flasu. Nazdravila svojoj najnovijoj pogresnoj procjeni. Gledala u sivo nebo, sa čudnom crvenom nijansom u svome novom rublju, novoj frizuri i svilenoj haljini. Telefon je zvonio poed mene, njegovo ime je plesalo na displeju, milionima kilometara daleko od moga uma. Blizu srca, da, ali daleko od uma. Srce se pita...da, ali ovaj put um odlučuje. Toliko puta druga...toliko puta poslednja ili pretposlednja na ljestvici prioriteta...posle mame, tate, brata, prijatelja, karijere. Uvijek prelijepa i uvijek divna ali uvijek predzadnja. Ili zadnja. Zar je previše traziti da budem prva, zadnja, jedina?
Nisam plakala, nikada ne plačem, nekad mi se čini da i neznam kako se to radi. Niti sam mu se vratila, ikada više...vraćao se on meni i molio. Mnogi su se vraćali. Samo, kod vracanja uvijek ima jedan problem. Bude kasno. Nema reklamacije. Šalter se zatvara u 6. I ja sam zatvorila srce. Svoje prelijepo srce. Neka bude samo...samo, ali očuvano i čitavo. Pa kad jednog dana dodje onaj kojem cu biti prva, zadnja i jedina, da imam sta da mu ponudim. Ako do tada nanovo ne zaboravim značenje zlokobne riječi sa R...Razočarenje.

http://data1.whicdn.com/images/91136082/large.jpg
http://data3.whicdn.com/images/91001608/large.jpg
Srce mi se umorilo neznam šta ću s njim
28.07.2012. (15:22, subota); komentari

Ej blogeri evo mene nakon duže stanke bilo bi vrijeme da mi blog iz zimskog razdoblja pređe u ljetno. Nisam vas zaboravila čitam vas a post već duže vrijeme pokušavam da napišem pa sve izbrišem , pa tako ispočetka .
Pa evo u nekoliko crtica .

- Fakultet je super , napokon došo i odmor od njega od knjiga iako ja volim da čitami i preko ljeta , počela sam da radim u jednom magazinu wopla :) Male stavri me čine sretne jer za velike nemam para ,sve zahvaljujući mojim fotka -Kad se nasmješiš ispadne bolje ,u  10 mjesecu upisat cu i akadmiju fotografije u Zg to je nešto kao večernja škola uz faks nadam se da ću sve stić.
-Ljeto , palaža , more , uživancija  -Upoznala sam super momka na moru je viđamo se i po disku hehe. Šta radiš koga folirš , gdje izlazis s kim se viđaš nije me briga sve otkaži i mene potražibit ću u klubu na plaži .Večers mi se svišas i znam da to nije od vina .. malo je to komplicirano za objasnit u par rečenica Možda nisam voljela savršeno , ali sam volila možda i previše . Volim ga još uvijek što je najgore. Prokleto nesavršenu osobu, ali presavrsenu za mene. 
Svima ću pričati da moje ljeto si<3 
Tko je savšrn NITKO
Šta je savršeno NIŠTA
Pa zašto se trudimo biti Nitko i Ništa .... 
-Obožavam rečenicu hope (nada) ovo mi se ljeto uvukla pod kožu neznam zašto , volim skidati tutoriale za nokte s neta pa ih lakirati u te boje ,neon boje su zakon.. neznam više šta da vam pišem evo to je sve trudit ću se više pisati.

P:S-Uživajte u ljetu jer ko zna kad će novi post od mene moža sutra a možda tek za parmjeseci, ovaj post je napisan na brzinu pa nije baš najbolje sastavljeno.Čitam vas i volim vas -Živite život gdje je osmijeh jako bitan...


Uploaded with ImageShack.us

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.


...život je roman koji sami sebi stvorimo...






photography Pictures, Images and Photos

Jednog dana napisat ću članak , nije mi bitno hoće li taj članak netko pročitati , ne tražim za njega aplauz ni pohvale...Ja ću ga napisati bez obzira na riječi drugih, nije mi bitno dali će se on ikom svidjeti što više briga me ako će ikad taj članak uzeti u ruke ili će ga odbacit kao obično smeće, ne tražim ni od koga da razumije riječi u njemu ....ja ću nastavit pisat a riječi su čudo znam da znam i znam da mogu da napisem taj clanak :)